Kroz pukotinu vremena
Prilazim ti.
Ispred nas postavljam
Zid
Da ne gledam
Što desilo se sutra.
Tu je naše carstvo sreće:
U treperenju trenutaka
Koji ne prolaze.
Samo ponekad odlazim –
Kroz pukotinu....
I ponovno se vraćam...
U čudesnoj sveprisutnosti odlaženja
Mi živimo tvoj posljednji dan.

Anica Bukovec (Objavljeno u zborniku „Hod se nastavlja" 2017.)