Nisam više brod u oluji,
oluja sam iz koje nema izlaza.
Nisam više prolaznik ispod lavine,
lavina sam koja zatrpa svakog prolaznika.
Nisam više usamljenik na ravnici koju para munja,
munja sam koja sprži svakog usamljenika.
Nisam više očajnik u vrtlogu vihora,
vihor sam koji uguši svakog očajnika.
Nisam više srna u bijegu...
Lovac sam koji će ustrijeliti uplašenu srnu.
Nisam više...
Sada sam:
oluja koja nikada neće uzburkati more,
lavina što se nikada neće obrušiti,
munja koja nikoga neće opeći,
vihor koji nikada neće zapuhati....
lovac koji nikada neće zapucati...
postala sam...
jeziva prijetnja
i čuvarica svoje ljubavi.
Anica Bukovec (Objavljeno u zborniku „Hod se nastavlja" - 2018.)