NEPOZNATA „STVAR“
I hodaš, hodaš tako
Iz dana u dan
Kraj neke „stvari“
I ne vidiš je,
A onda staneš
I lecneš se
Kad nema je više.
I znadeš da je
Bila tu,
Tu pokraj tebe
I slutio se možda
Da se „njiše“,
Al, da l je bila
Papir il trava....
Ne znaš,
Jer nema je više.
I stojiš tako nijem
I gledaš
I tužan počinješ biti,
Jer tu „stvarčicu“
Odjednom tako blisku
Nisi uspio ni vidjeti.
Anica Bukovec
