Povodom blagdana Tri Kralja uputio sam u šetnju prema Višnjici.
Išao sam putem kojim sam išao kao klinac k bratiću.
Put se drastično promijenio, a promijenio se na taj način da su sve livade postale šume.
Na tom putu nekada je bio mlin a sada se ne može vidjeti gdje je uopće bio.
Drago mi je da je ostao izvor pitke vode u prvobitnom stanju.
Iz tog izvora su znali piti putnici, izletnici i ponajviše pastiri koji su čuvali stoku.
Danas nema stoke pa nema ni djece koja su igrala nogomet na travi.
Nekada je voda iz potoka bila čista te smo se mogli bez bojazni kupati.
Sada si ne mogu priuštiti taj luksuz jer bi dobio milion kožnih bolesti.
Put više puta presijeca potok pa na nekim dijelovima gdje nije uređen treba dobro paziti da se ne padne u potok.
Nadam se da će se u skoroj budućnosti i to riješiti jer bi se tako došlo do Višnjice u tren oka.