Na samom početku puta po savršenu sliku prošao sam pored kupa kuruznice koji me sjetio na mladenačke dane kada smo u tim kupovima znali sjediti i prepričavati najtajnije tajne, najčešće o simpatijama i dječjim nepodopštinama.
Taj put nije uvijek lak, ponekad se treba pentrati po stijenama poput slobodnog penjača.
Srećom povremeno me prate ptičice koje mi veselo cvrkuću.
Najčešće se desi da kada nađem savršeno mjesto za slikanje tada se preda mnom nalazi neka prepreka, često su to granje od drveća.
U svom tom adrenalinu niti ne gledam kud stajem pa se zbog toga poskliznem, što nije dobro jer si tako mogu razbiti skupi foto aparat.
Ipak najveća mi je nagrada kada nakon svega toga nađem savršenu poziciju za još savršeniju sliku.
Na Vama je da odaberete koja bi to slika mogla biti.
