Franjo Solina rođen je 24.02.1935.g. u Klenovniku, gdje je završio i osnovnu školu.
     Život u siromašnoj i brojnoj zemljoradničkoj obitelji nije bio lagan,tako da su braće i sestre rano počeli sami zarađivati,pa tako i Franjo.
     Zbog materijalnih razloga nije se mogao dalje školovati,niti završiti zanat,kako je želio,pa 1949.g. odlazi na izgradnju autoputa,gdje je radio nekoliko mjeseci.
1950.g. upisuje se u Varaždinsku gimnaziju,završio je dva razreda,ali nakon toga,zbog nemogućnosti plaćanja internata,odlazi i nastavlja školovanje u Ivancu.
Svaki dan pješke je odlazio iz Klenovnika u Ivanec,te 1952. Položio malu maturu i završio srednju školu.
     Nakon toga počinje raditi na Poljoprivrednom dobru „Rudine" u Tenjskom Antunovcu,te dvije godine u Hidroelektrani Bakar.
1955.godina pozvan je na odsluženje vojnog roka,gdje je proveo dvije godine kao radiotelegrafista.
Nakon odsluženja vojnog roka učlanio se u Savez radio-amatera i položio ispit za operatera pripravnika,te održavao radio-vezu s domaćim i stranim operaterima.
    Od 1957.g. počinje raditi kao prvi tajnik u osnovnoj školi u Klenovniku i na tom radnom mjestu ostaje do 1962.g.
Za to vrijeme osnovao je i obitelj, te sa suprugom i dvije kćeri,nastavlja životni put,brigom za djecu i zajednički trud oko izgradnje kuće.
Znao je zidati i obrađivati drvo,te je zajedno sa suprugom stvarao dom za svoju obitelj.
     U tom razdoblju počinje i aktivno sudjelovati u društveno-političkom životu koje nastavlja kroz cijeli svoj radni vijek.
1962.g. počinje raditi kao personalni referent u Bolnici u Klenovniku, a 1976. Diplomirao je na Višoj upravnoj školi u Zagrebu i stiče stručni naziv upravni pravnik, te na radnom mjestu voditelja kadrovske službe ostaje do svoje mirovine.
     Njegov životni vijek bio je kratak,ali sadržajan i bogat.
Mnogo volje,vremena,truda i ljubavi dao je za svoju obitelj,kao i za boljitak i prosperitet našeg mjesta. Obožavao je svoju unučad i ništa mu nije bilo teško napraviti za njih.
Pun radne energije bio je aktivan na radnom mjestu, društveno-političkom životu,sportu,izviđačima,vatrogastvu,svirao harmoniku i tamburicu,igrao šah.
     Mnoštvo aktivnosti vezano je za njegovo ime,kao predsjednika Mjesne zajednice i inicijatora u izgradnji infrastrukture, mnogih objekata,cesta,elektrifikacije.
     Volio je život,rad,pjesmu,gradio mostove i putove koji su spajali naše zaselke,jer je znao da ta povezanost znači i razvoj našeg malog mjesta.
Volio je naše lijepe zagorske brege, po kojima je pješačio i uživao u njihovoj ljepoti.
I Goranec je ostao bez jednog od vrsnih vinogradara i podrumara, a bregi bez svojeg šetača.
     Za svoj rad,predanost i mnogobrojne aktivnosti dobio je orden rada sa srebrnim vijencem, mnogobrojna priznanja i diplome, ali najvrednije je da je ostao u srcima onih koje je volio.

Autor teksta:Mirjana Cerovčec i Josip Solina.