Video prati slike koje su objavljene na Klenovnik blog i na Klenovnik foto-priče u protekloj 2015 godini.
Potrudit ćemo se da tako i nastavimo.
Sretna 2016 !!!

Ove godine nema snijega za Božić ali to ne znači da ga ne provedemo u blagostanju i sreći.
Jelke su okićene,jela su bogato pripremljena.
Uživajte u jelu i dobrom društvu!
Blagoslovljen Božić !!!

Povodom Božićnog koncerta KUD Klenovnik nastupali su i dječji vrtić Latica.
Nastup im je bio jako zanimljiv.
Pogledajte!

Solina Andrija rođen je u Klenovniku 24.11.1943. godine.
Pohađao je osnovnu školu u Klenovniku , a u Čakovcu učiteljsku i pedagošku akademiju te filozofski fakultet u Zagrebu.
Prvo radno mjesto bilo je u Lepoglavi u osnovnoj školi a zatim se prebacio u KPD Lepoglava.
Tamo je radio sve dotle dok nije iz te ustanove penzioniran.
Hobiji su mu vinogradarstvo,gljivarstvo,šah i pjevanje u zboru.

Video o nastupu KUD-a i gostujućih KUD-ova

Dana 9. Listopada 2015.  se odvijala manifestacija povodom Dana kruha i zahvalnosti za plodove zemlje.
Manifestacija se odvijala u sportskoj dvorani osnovne škole Klenovnik.
Recitacije i igrokaze su započeli dječji vrtić „Latica" a nastavili su niži i viši razredi.
Zatim je prigodni govor imao ravnatelj Mijo Barišić a na kraju je župnik Josip Jagarčec molitvom blagoslovio kruh I ostale proizvode u kojima su svi zajedno uživali.

Završetak nastavne godine učenici Osnovne škole grofa Janka Draškovića obilježili su prigodnim programom.
Održana je kratka priredba u kojoj su svoj cjelogodišnji rad i trud predstavili tamburaši četvrtog i šestog razreda škole pod vodstvom učiteljice Marije Mežnarić te učenici polaznici Osnovne glazbene škole u Ivancu.
Prekrasne skladbe na glasoviru, harmonici i gitari izveli su redom učenici: Hana Husnjak, Blaženka Kralj, Emili Kolačko, David Kišiček, Anđela Gladović-Nedić, Jana Janžek i Lana Srednoselec.
Svakako treba pohvaliti njihovu marljivost i trud u organiziranju obaveza u jednoj i drugoj školi. Završni dio priredbe je bio posvećen oproštaju s osmašima. Učenici petog razreda, članovi Dramsko-recitatorske družine, prigodnom su pjesmicom pozdravili svoje kolege, a zatim su se sami učenici osmog razreda dirljivom zahvalom oprostili od svojih učitelja.
Iz škole je izašla još jedna divna generacija mladih ljudi koji su obogatili povijest ove škole i zauvijek se urezali u njezino postojanje.

Pošto se dosta burno reagiralo na objavu o preimenovanju, ravnatelj me zamolio da objavim njegov odgovor na sve ovo.
Odgovor slijedi u nastavku:

     - Inicijativa o preimenovanju škole nije originalno moja ali ne bježim od odgovornosti i kao čelni čovjek škole je podržavam. Nakon provedene rasprava na Učiteljskom Vijeću i Vijeću Roditelja, Školski Odbor je prijedlog o preimenovanju uputio na Općinsko Vijeće a na istom je da kao predstavnici naroda odluče jesu li ili ne za to.

     - Lijepo je pročitati komentare onih koji korektno i argumentirano predlažu neka zamjenska rješenja poput naziva ulice za Mišinskog i sl. no malo me vrijeđaju oni koji ne znaju puno o povijesti škole a tvrde kako je to glupo te kako će ministarstvo prepoznati da je to glupost. Isti bi trebali znati da se škola po grofu Janku Draškoviću zove od 1991. godine pa se nadam da znaju elementarnu matematiku i da su u stanju od 2015 oduzeti 1991, to svakako nije stoljeće. Također je uvredljivo reći da to radimo iz dosade a prijedlog da se škola zove po „Klenovničkoj učiteljskoj legendi" također podržavam ali mislim da je malo preuranjen jer da bi nešto bilo povijesno relevantno potreban je određeni vremenski odmak (50-100 godina). Za sve one koji nikad nisu čuli za Franju Mišinskog predlažem da u nizu povijesnih dokumenata kontaktiraju one koji su lako dostupni kao: Monografija Klenovnika iz 1994. godine ili pak školski list Klen broj 4 iz 2012. koji možete naći na web stranici škole. Za one malo zahtjevnije stoji na raspolaganju Spomenica škole iz druge polovice 19. stoljeća.

Zašto podržavam prijedlog za Franju Mišinskog?:

     - To je prema svim povijesnim izvorima najzaslužniji učitelj i ravnatelj škole u njenoj povijesti a navodi se da je i među najzaslužnijim Klenovničanima. To je čovjek koji je živio s narodom i za narod i koji je na kraju krajeva cijeli profesionalni i životni vijek ostavio u OŠ Klenovnik a na kraju je i kosti ostavio u Klenovniku (pokopan je na mjesnom groblju) a prosvjetari Varaždinske županije su mu godinu dana nakon prerane smrti podigli spomenik 1908. godine koji djelatnici i učenici škole redovito održavaju.

     - Kao što je prirodno i logično da se dućan s cvijećem zove cvjećarna, dućan s voćem zove voćarna mišljenja sam da je jednako prirodno da škola nosi naziv prema svom najzaslužnijem učitelju i ravnatelju, što je u praksi vrlo čest slučaj. Naravno da se s aspekta nacionalne povijesti ne mogu uspoređivati jedan Ilirac i poznati Hrvatski preporoditelj, Janko Drašković i Franjo Mišinski, učitelj i ravnatelj, ali je to razlog više jer po "malom čovjeku" kao što je učitelj se ne može ništa nazvati osim škole ili eventualno ulice koja vodi do škole. Grof Janko Drašković diljem Hrvatske ima na desetke spomenika (naziva ulica, trgova škola i drugih ustanova) i siguran sam da mu u dugačkom nizu neće faliti naziv naše škole, tim više što već jedna u Vrapču kod Zagreba se jednako tako zove a mi bismo ipak htjeli biti originalni.

     - Naposljetku, mišljenja sam da je sasvim svejedno kako se škola zove i kako će se zvati jer mi nismo poznati po tome kako se zovemo nego po tome kako radimo i zašto se zalažemo. Našu školu čini dobrom ozračje koje škola pruža učenicima i djelatnicima, uspjeh naših učenika i njihovih učitelja te dobar odnos između škole, obitelji i roditelja a nikako njen naziv, jer ruža koja lijepo miriše jednako bi mirisala i da se zove drugačije.

     Mijo Barišić, ravnatelj OŠ Klenovnik

Ravnatelj škole Mijo Barišić je pokrenuo inicijativu o preimenovanju škole.
O ličnosti grofa Janka Draškovića više-manje sve znamo.
Ali o Franji Mišinskom ne znamo gotovo ništa.
U nastavku teksta je opis ličnosti:

Franjo Mišinski (Mišinsky).
Rođen je 28. rujna 1849. u Varaždinu.
Otac mu je bio krojač i violinist, a u Varaždin je stigao iz Poljske što je i moguće jer je u Varaždinu tijekom 19. Stoljeća djelovao krug glazbenika u kojem je bilo dosta Čeha i Poljaka.
Sam je Franjo Mišinski imao svestranu glazbenu naobrazbu.
Majka mu se zvala Barbara, a ne zna se njezina nacionalnost.
Mišinski se uvijek izražavao kao Hrvat rimokatolik te je često naglašavao svoje domoljublje.
Sačuvana je iz 1865. godine njegova molba Visokom kraljevskom namjesničkom vijeću za dodjelu stipendije kada je još pohađao I. tečaj preparandije u Zagrebu.
Supruga Franje Mišinskog bila je Josipa, rođena Zeppel 27. veljače 1862. u Brucku na Leithi u Austriji.
Bila je kći poznatoga bečkog i varaždinskog vrtlara Jozefa Zeppela.
Od muža je bila mlađa 13 godina.
Vjenčali su se 16. veljače 1879, a imali su četrnaestero djece (sva su
poznata imenom), od kojih je petero umrlo u najranijoj dobi.
Mišinski je 10. listopada 1867. došao na školu Klenovnik na kojoj će ostati četrdesetak godina,sve do smrti 24. srpnja 1907. godine – ne primivši svete sakramente „radi nagle
smrti" (umro je od kapi).
Često su puta učitelji u seoskim sredinama dolazili u sukobe s lokalnim pučanstvom – radi zemlje, međa ili najčešće sukoba interesa.
I učitelj je Mišinski tijekom 1879. god. prijavljen vlastima.
Naime, školski odbornik Andro Prašnički prijavio je učitelja na podžupanijski ured da je sakupljao mlado vino i „da je križecom išao" što je učiteljima bilo zabranjeno zakonom. Tužitelj je pritom falsificirao dva potpisa, dok je čak 16 seljaka vlastoručno potpisao križem!
Kraljevski podžupanijski ured potvrdio je nevinost učitelja Mišinskog te je
odbornik morao dati ostavku, a na njegovo je mjesto bio imenovan Ivan Mosler,
providnik vlastelinstva Klenovnik.
Mišinski je djelovao i kao orguljaš, zborovođa, a bavio se i uzgojem voća.
Sačuvana je diploma koju je dobio na Izložbi grožđa i voća 1900. god. u Varaždinu. Mišinski se i danas smatra jednim od najzaslužnijih Klenovničana.

U nedjelju 17.svibnja 2015. g. krenuli smo hodočastiti Marijin put.
Sastali smo se u Klenovniku ispred kipa sv. Ivana Nepomuka,bilo nas je oko 285 hodočasnika.
Nakon uvodnog dijela koje je vodio msn.  Nedjeljko Pintarić krenuli smo putem kapele sv. Volfganga.
Cijelim putem se pjevalo i molilo. Posebno smo se veselili posveti treće postaje žalosnog otajstva krunice „Trnovo krunjenje Gospodina našeg Isusa Krista“ koje je msn.  Nedjeljko Pintarić uz pomoć mjesnog župnika Josipa Jagarčeca i domaći svećenik (sa Vuglovečki brijega) vel. Ivica Friščić (svećenik na Grobniku), a putem nam se pridružio i vel. Alojzije Pakrac iz Margečana.
Posveta je bila u zaseoku Kolareki, isklesao ju je kipar Slavko Bunić.
Kada nas je lovio umor na pola puta dočekala nas je okrjepa klipićima,sendvičima i sokovima.
Tako okrijepljeni veselo smo krenuli dalje.
Kada smo stigli do kraja Marijinog puta održala se sveta misa u kapeli sv. Volfganga koju je predvodio msn. Nedjeljko Pintarić uz pomoć domaćeg vel. Josipa Jagarčeca ,vel. Ivica Friščić i vel. Alojzije Pakrac iz Margečana.
Nakon svete mise okrijepili smo se vojničkim grahom.